U posjetu jedinoj riječkoj striparnici
Kad u Rijeci prodaš 10 primjeraka, riječ je o apsolutnom strip hitu
Tržište u Hrvatskoj za stripove praktički ne postoji, većina albuma tiska se u nakladi od 500 primjeraka, kaže Lerga koji je od male zapuštene prostorije u prednjem dijelu riječkog kluba uz pomoć prijatelja uspio napraviti hram stripova
Da razmišljate o nekom lijepom profitabilnom biznisu u Hrvatskoj u doba krize, da li bi vam otvaranje trgovine sa stripovima ikad palo na pamet? Vjerojatno ne. Možda zato u Hrvatskoj i postoji samo šest takvih, blago rečeno – entuzijastičnih obrta. Tri u Zagrebu, jedan u sklopu kavane u Osijeku, jedan kao dodatak videoklubu u Đakovu i jedan u Rijeci.
Taj riječki, otvoren nema tome ni pola godine, tipični je primjer što čovjeku može donijeti ideja da svoju strast, ne pretjerano raširenu među sugrađanima, pretvori u biznis.
– Pa, kad poplaćam sva davanja državi, uglavnom tek mjesečni džeparac, priznat će Marko Lerga, 30-godišnji vlasnik striparnice otvorene krajem kolovoza prošle godine u Palachu.
Od male poprilično zapuštene prostorije u prednjem dijelu kluba, Lerga je uz pomoć prijatelja uspio napraviti minijaturni hram stripova, na radost kojih pedesetak riječkih ljubitelja devete umjetnosti koji sad nešto rjeđe moraju »kopati« bespućima internet shopova ne bi li nabavili najnoviji primjerak svog omiljenog stripa ili pak reizdanje nekog nezaobilaznog klasika.
Ideja o striparnici motala se Lergi po pameti kojih pet, šest godina unatrag, no prilika za realizaciju pojavila se tek nakon što je nova ekipa »uselila« u Palach.
– Da bilo gdje drugdje plaćam najam, tko zna što bih morao prodavati. Ovo zasigurno nije lukrativan posao, jer da je, vjerojatno se ja njime ne bi bavio. Tržište u Hrvatskoj za stripove praktički ne postoji. O tome dovoljno govori činjenica da se većina albuma tiska u nakladi od 500 primjeraka. Ako u Rijeci prodam deset primjeraka nekog albuma, to znači da imamo apsolutni hit, ironično nam objašnjava Lerga čija je osnovna motivacija, pored ljubavi prema stripovima, bila ideja da približi strip Riječanima i stvori, malo po malo, donekle širu publiku.
Početak nije za bacit' – u njegovu malu strip knjižaru danas dnevno navrati desetak do dvadeset ljudi. Jeste dobili novog Alana Forda? A nešto od »System Comicsa« – Calvina Hobbesa recimo – pitaju dvije mušterije našeg sugovornika motajući se svaka na svojoj strani striparnice. Na policama s desne strane šarene se najnovija izdanja Dylana Doga, Texa Villera, Kapetana Marka, Bleka, Zagora, a među njima centralno mjesto, logično, zauzimaju izdanja »superklasik« serije Alana Forda. Tu svoje oči uglavnom »pasu« mlađe mušterije i oni koje »pere« nostalgija prema danima kad su se navlačili na stripove. S lijeve strane prevladavaju »ambiciozniji« naslovi – od Pratta, Huppena i Jodorowskog, do posve neobičnih izdanja »Fibre« Marka Šunjića – od slavnog »Mausa« Arta Spigelmana do biranih izdanja za izbirljive poput »Sharaz-de« Sergija Toppija ili »Svagdanje borbe« Manu Larceneta.
– Ima tu za svakog ponešto. Normalno da Zagora kupuje mlađa publika, ali gle, kad dođem s posla i umoran sam, ni meni baš ne dođe da uzmem »Metabarune« od Jodorowskog, nego ću radije gledati kako Tex ili Dylan Dog šaketaju nekog zlog frajera, »brani« Lerga desnu stranu svog dućana uz napomenu da rekord prodaje na prostoru bivše Juge i dalje drži jedno izdanje »Bleka« koje se prodalo u nevjerojatnih 200 tisuća primjeraka.
– Nekako sam se vodio logikom da želim imati većinu naslova hrvatskih, a onda i bosanskih i srpskih izdavača. Sad bih se polako okrenuo tome da nabavljam albume na engleskom, recimo nešto od »Vertiga«, objašnjava Lerga koji je svojedobno poželio učiti francuski samo da bi mogao čitati neke svoje omiljene albume koji kod nas još nisu prevedeni.
– Ide to i malo bolje nego bi očekivali. Najviše, naravno, ovi klasici poput »Corta Maltesea« ili »Blueberryja« – kad izađe novi album u prvih mjesec dana prodam po petnaest, dvanaest primjeraka. Bolje se prodaju i kolekcionarska izdanja od talijanske izdavačke kuće »Bonelli« – ipak je na tome odrastala ovdašnja publika. Razglašena izdanja poput »Mausa« također su dosta tražena. Dosta ljudi se zapravo ne libi eksperimentirati – dođu, objasne što inače čitaju i pitaju što im mogu preporučiti na tragu toga, ali da je ipak malo drugačije. Osim njih, imam oko tridesetak stalnih mušterija koje dolaze vidjeti što ima novo i oni čine devedeset posto mojih kupaca. Među njima i nekoliko je pravih kolekcionara koji doslovno kupuju baš sve što izađe, bez da to prethodno ponekad i pročitaju, priča nam Lerga koji svojim najvjernijim mušterijama uvijek da i nešto popusta.
Među pasioniranim ljubiteljima stripa mnogi su riječki kulturnjaci, a među žešćim fanovima koji svako toliko ulaze u njegovu striparnicu su i riječki književnik i fotograf Zoran Žmirić, te glazbenik Damir Urban.
– Stripove kupujem jako često i trošim puno love na to, a striparnica mi puno znači u smislu da ne moram više kupovati preko interneta. No mislim da mi je još važnije da mogu tamo doći, prolistati strip u prijateljskoj atmosferi, sresti druge ljubitelje stripa, prokomentirati, razmijeniti mišljenja, čuti neku dobru preporuku i u ugodnom okruženju popiti kavu. Osim toga, sviđa mi se što imaju belgijsku i francusku strip scenu i srpske izdavače koji su broj jedan zemlja u regiji po zanimljivim izdanjima, hvali Žmirić riječku striparnicu, dodajući i da je relativno jeftina. Sve striparnice u Hrvatskoj, naime – objašnjava nam Lerga – imaju jeftinija izdanja no što se mogu naći u drugim velikim knjižarama, što je i logično s obzirom na tip poslovanja koji vode.
Za kraj, pitamo Lergu na koja je izdanja u svom strip shopu on osobno posebno ponosan...
– Ma ponosan sam što sam ovo uopće otvorio, zaključit će ovaj »part-time« riječki DJ i apsolvent filozofije i povijesti, uz uvjerenje da neće zažaliti tako riskantan poslovni potez.
Vedrana SIMIČEVIĆ
 |
Prikaži/Sakrij komentare
Prikaži/Sakrij formu za unos
Izrada: Fabijan Černeka